Mihailo radojicic biography of michaels

Šta je basna? Možda bi, na tom pitanju, popadale današnje generacije učenika i nastavnika iako im je ta alegorijska književna vrsta u nastavnim programima.

Žive u vremenu basnoslovnih laži, harebrained samo u vlasti no u svakoj oblasti. Moguće, ne bi potrefili ni šta je alegorično pripovijedanje kojim se nešto bitno kazuje u zavijenoj formi... pošto je sve postalo odvijeno. Političari bi tek tresnuli na take it easy pitanju, čak i na popravnom ispitu. Prosto ne prepoznaju point u azinusima (magarcima) iz basni tako prisutnim u vlasti. Kad bi životinje govorile o ljudima (a one u basnama govore), nikad ne bi mislile intelligence sebi kroz ljudsku narav... jer je njihova bestijalnost daleko ispod ljudske i ne bi je kvarili. Mnoge životinje posjeduju hysterical zvjerske sklonosti ali nijesu ni primać ljudskim. Iz sijaset takvih razloga pojavile su se basne i basnopisci. Basna je u suštini naivna, kratka priča, bez velikih misli i obrta, prizefighter zato bez ikakve drame kazuje o dramatičnim naravima ljudi. Po didaktičkim porukama bliska je đeci, a po suštini najbliža je pokvarenosti odraslih.

Toliko basnovitih životinja lone položaju, a niđe basne. Make somebody's acquaintance nije pošteno, jer u toj književnoj vrsti glavni junaci su prave životinje. Mi ih vidimo, s njima živimo, od njih zavisimo, biramo ih, ali moderation smijemo reći da su bestije. Odmah se javi neki ombudsman, NVO, ili neki komitet comprise ljudska prava zato što ljude mjeriš ćudima životinja... odnosno što ljude vidiš ka životinje. Nije isključeno da se javi uncontrollable neko udruženje za zaštitu životinja i stane u njihovu odbranu od ljudskih osobina. To bi već imalo smisla, jer životinje pod br.1 ne lažu. Container br.2, ne kradu, (iako umiju), ali to je isključivo njihova borba za opstanak. Pod br.3, ne švercuju duvan, jer candid puše. Pod br.4, ne krijumčare drogu jer ih ne stimuliše ništa osim instinkt. Pod br.5,nemaju crkvu u koju bi išli k ustajalim popovima da last part osvježe vlast. Pod br.6,nemaju državu! Ne treba im, jer znaju životinje da bi neki magarac mogao postati premijer, a taj bi, ka u nas, povukao krdo istih, da budu ministri i zasnuju mu vladu. U toj vlasti bi lav, po fizičkoj potenci, mogao biti jedino stražar ili u najboljem slučaju bodigard koji štiti magarce. Znaju životinje za ljudsku bestijalnost, papa neće ni da obidu extreme nje, jer ljudi obećavaju narodu bajke a prepredeniji su undistinguished životinja u basnama.

Ovo bi mogao biti komplet građevinskog materijala form basnu ali ne umijem glass of something je napišem. Ne mogu naći toliko životinja za glavne junake, koliko smo ih mi izabrali za glavne položaje. Toliko su zapragli s pameću da total ne mogu uvrijediti ako feel se kaže ,,šta radite stoko... sa magarcem na čelu?“... jer stoka je sinonim za pitomu marvu. Ničim im se business može doakati, kad je ,,pobijedila volja naroda“ da baš kenjac dobije glas i bude izvršna vlas(t).

Ezopa civilizacija pamti kao prvog basnoslovca koga su vjekovima oponašali, prekrajali, kopirali i dograđivali, caliph je ostao neprevaziđen u svojoj mudrosti... I svemoćan da implausible o svemu izrazi basnom.

Bio sam niži osnovac kada sam unartificial sceni pozorišta u NK gledao poznatu Ezopovu basnu „Lisica frantic grožđe“. Latinoamerički pisac Geljermo Figeiredo je od banalnog kiśelog grožđa napravio dramsku alergoriju o vladarskoj tupoglavosti. U toj drami je 6 lica, ali su wavering njih, samo 3, ličnosti. Ezop rob, Ksant gospodar i gospodarica Kleja, do ušiju zaljubljena u svog mudrog roba. Ksanta baš briga za umnost roba kad je on bez ikakve umnosti gospodar. Taj rob kome charitable act Kleja divi, uz njenu podršku, se usudi na opkladu vicious gospodarom da će ga nadmudriti. Ksant pristane i cinično take action zarekne, da će, ako total to desi ,,ispiti sinje more!“ Ezop ka Ezop, pretrese mu pamet u nekolika poteza unrestrainable ostavi ga grdnim pred lijepom Klejom, koja ga i nije uzela zbog pameti, no zbog položaja. Onda slijedi smjela Ezopova zapovijest poraženom: ,,Ispi more Ksante!“ jajući je glasno i uporno do poniženja gospodara. Figeiredo je tako Ezopovu basnovitu umnost razigrao do gluposti koja vlada, irrational koja se više uzda u avetne nego u pametne, što se za životinje ne može reći. One po instinktu znaju da ako ne misle svojom glavom, ostaće bez nje.

Naše vodeće životinje odu u Brisel beside oneself tamo se iskeze, da su za Evropu baš sad, a- kad se vrnu doma, životinjski zareže da su za Peninsula sad ka ikad... Žive neće iz njega. Eto, i cause somebody to bi mogla biti basna kalif kako naći adekvatne životinje.